Povijest škole košarke "Dražen Petrović"
Škola košarke Dražen Petrović osnovana je 1997. godine na inicijativu Josipa Jote Milakovića, prof. Miroslava Mira Kotarca i Jose Marinovića.
Oni su članovima Izvršnog odbora KK Šibenka predložili da se u Šibeniku utemelji škola košarke u kojoj će se sustavno raditi s najmlađom djecom i tako stvoriti kvalitetni temelji budućnosti šibenske košarke. Ujedno takva bi škola bila i najbolji način da Šibenik zadrži trajan spomen na najboljeg šibenskog i ponajboljeg europskog košarkaša svih vremena Dražena Petrovića.
Škola košarke počela je iste godine raditi u dvorani OŠ Tina Ujevića sa 15-tak dječaka, tri puta tjedno u kasnovečernjim terminima. Istovremeno formirana je i prva uprava kluba koju su činili: predsjednik Gordan Baraka, te Miroslav Kotarac, Josip Milaković, Joso Marinović, Jakov Terzanović, Tonći Kandido i Rade Lucić.
Omladinski košarkaški klub Dražen Petrović i GKK Šibenka su dvije pravne osobe s jednom dušom, povezane ugovorom.
Primarni cilj škole košarke od početka je bio institucionaliziranje trenera, sustavan rad s dugoročnim ciljevima, te uključivanje što većeg broja djece već od najmlađe dobi u trenažni proces. Sve to bi omogućilo stvaranje široke baze, kasnije kvalitetnih selekcija kroz koje bi se najtalentiranijoj djeci otvarao put ka seniorskim selekcijama i ostvarivanju vrhunskih sportskih dostignuća.
Na poziv uprave kluba u njen rad se uključuju ravnatelji osnovnih škola, prof. Zvonko Pešić, ravnatelj OŠ Petar Krešimir IV, te prof. Ambrozije Beneta, ravnatelj OŠ Tin Ujević, čime je započeto umrežavanje školskih sportskih dvorana i sinkronizacija termina za treninge. Dolazi do povećanja termina za trening, poboljšavaju se uvjeti rada i postepeno se povećava broj djece koja treniraju. Raste i broj termina sa uključivanjem i drugih osnovnih škola u projekt, uključena je OŠ Vidici, OŠ Jurja Šižgorića i OŠ Jurja Dalmatinca. Broj djece u školi košarke rapidno je rastao od početnik 15 polaznika u nekoliko godina brojka je dosegla 500 djece koja su svakodnevno trenirala po svim osnovnoškolskim dvoranama.
Prema prvim procjenama uprave kluba rad škole košarke kao i njeni rezultati trebali su biti vidljivi nakon šest do sedam godina rada. Upravo to se i dogodilo, kao na traci izlazili su mladi reprezentativci:
1985. Ante Paić
1986. Danijel Papak
1987. Luka Drezga ,Nino Vlaić
1988. Ante Nerber, Jakov Bačić, Marko Sandrić, Hrvoje Gović,
Luka Petković, Filip Vukičević
1989. Miro Bilan, Luka Bačelić
1990. Marko Pavelić, Luka Mijalić
1991. Ivan Rubelj, Marko Matulja, Nikola Došen
1993. Henrik Širko, Luka Vlaić, Tomislav Grubišić
1994. Dario Šarić, Martin Junaković
1995. Josip Gulam, Andrija Skorić
1997. Franko Kalpić, Ivan Badžim, Krešimir Radovčić, Kristijan Andabaka
1998. Pavao Paić
1999. Domagoj Šarić, Toni Nakić
2000. Marko Vlaić, Ivan Šolić
2001. Ivan Gulin
2002. Ivan Živković, Karlo Vrančić
2003. Juraj Pleadin, Frane Antić, Antonio Klarin, Tomislav Ivišić,
Zvonimir Ivišić.
Svi oni postali su, ili su na putu da postanu, dobri seniorski igrači, a perjanica među njima zasigurno je NBA igrač Dario Šarić.
Mnogi treneri sudjelovali su, odnosno sudjeluju, u stvaranju i u radu Omladinskog košarkaškog kluba Dražen Petrović:
Nenad Amanović, Hrvoje Vlašić, Zoran Kalpić, Miro Kotarac, Dražen Kotarac, Željko Marelja, Predrag Šarić, pok. Nikola Nino Jelavić, pok. Neven Lokas, Tonći Slipčević, Anđelko Matov, Tonko Marušić, Josip Klisović, Branko Klisović, pok. Marko Blaće, Emil Božikov, Milan Drezga, Ivica Križanac, Šime Kraljević, pok. Budimir Stoičević, Krešo Vlaić, Jeronimo Šarin, Ivica Badžim, Paško Skelin, Ante Nerber, Zoran Huljev, Miro Jurić, Marko Grozdanić, Marko Matulja, Petar Maleš.
Danas je škola košarke prepoznatljiv brand u Hrvatskoj ali i šire, činjenice tome su pozivi i sudjelovanja na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima.
Oni su članovima Izvršnog odbora KK Šibenka predložili da se u Šibeniku utemelji škola košarke u kojoj će se sustavno raditi s najmlađom djecom i tako stvoriti kvalitetni temelji budućnosti šibenske košarke. Ujedno takva bi škola bila i najbolji način da Šibenik zadrži trajan spomen na najboljeg šibenskog i ponajboljeg europskog košarkaša svih vremena Dražena Petrovića.
Škola košarke počela je iste godine raditi u dvorani OŠ Tina Ujevića sa 15-tak dječaka, tri puta tjedno u kasnovečernjim terminima. Istovremeno formirana je i prva uprava kluba koju su činili: predsjednik Gordan Baraka, te Miroslav Kotarac, Josip Milaković, Joso Marinović, Jakov Terzanović, Tonći Kandido i Rade Lucić.
Omladinski košarkaški klub Dražen Petrović i GKK Šibenka su dvije pravne osobe s jednom dušom, povezane ugovorom.
Primarni cilj škole košarke od početka je bio institucionaliziranje trenera, sustavan rad s dugoročnim ciljevima, te uključivanje što većeg broja djece već od najmlađe dobi u trenažni proces. Sve to bi omogućilo stvaranje široke baze, kasnije kvalitetnih selekcija kroz koje bi se najtalentiranijoj djeci otvarao put ka seniorskim selekcijama i ostvarivanju vrhunskih sportskih dostignuća.
Na poziv uprave kluba u njen rad se uključuju ravnatelji osnovnih škola, prof. Zvonko Pešić, ravnatelj OŠ Petar Krešimir IV, te prof. Ambrozije Beneta, ravnatelj OŠ Tin Ujević, čime je započeto umrežavanje školskih sportskih dvorana i sinkronizacija termina za treninge. Dolazi do povećanja termina za trening, poboljšavaju se uvjeti rada i postepeno se povećava broj djece koja treniraju. Raste i broj termina sa uključivanjem i drugih osnovnih škola u projekt, uključena je OŠ Vidici, OŠ Jurja Šižgorića i OŠ Jurja Dalmatinca. Broj djece u školi košarke rapidno je rastao od početnik 15 polaznika u nekoliko godina brojka je dosegla 500 djece koja su svakodnevno trenirala po svim osnovnoškolskim dvoranama.
Prema prvim procjenama uprave kluba rad škole košarke kao i njeni rezultati trebali su biti vidljivi nakon šest do sedam godina rada. Upravo to se i dogodilo, kao na traci izlazili su mladi reprezentativci:
1985. Ante Paić
1986. Danijel Papak
1987. Luka Drezga ,Nino Vlaić
1988. Ante Nerber, Jakov Bačić, Marko Sandrić, Hrvoje Gović,
Luka Petković, Filip Vukičević
1989. Miro Bilan, Luka Bačelić
1990. Marko Pavelić, Luka Mijalić
1991. Ivan Rubelj, Marko Matulja, Nikola Došen
1993. Henrik Širko, Luka Vlaić, Tomislav Grubišić
1994. Dario Šarić, Martin Junaković
1995. Josip Gulam, Andrija Skorić
1997. Franko Kalpić, Ivan Badžim, Krešimir Radovčić, Kristijan Andabaka
1998. Pavao Paić
1999. Domagoj Šarić, Toni Nakić
2000. Marko Vlaić, Ivan Šolić
2001. Ivan Gulin
2002. Ivan Živković, Karlo Vrančić
2003. Juraj Pleadin, Frane Antić, Antonio Klarin, Tomislav Ivišić,
Zvonimir Ivišić.
Svi oni postali su, ili su na putu da postanu, dobri seniorski igrači, a perjanica među njima zasigurno je NBA igrač Dario Šarić.
Mnogi treneri sudjelovali su, odnosno sudjeluju, u stvaranju i u radu Omladinskog košarkaškog kluba Dražen Petrović:
Nenad Amanović, Hrvoje Vlašić, Zoran Kalpić, Miro Kotarac, Dražen Kotarac, Željko Marelja, Predrag Šarić, pok. Nikola Nino Jelavić, pok. Neven Lokas, Tonći Slipčević, Anđelko Matov, Tonko Marušić, Josip Klisović, Branko Klisović, pok. Marko Blaće, Emil Božikov, Milan Drezga, Ivica Križanac, Šime Kraljević, pok. Budimir Stoičević, Krešo Vlaić, Jeronimo Šarin, Ivica Badžim, Paško Skelin, Ante Nerber, Zoran Huljev, Miro Jurić, Marko Grozdanić, Marko Matulja, Petar Maleš.
Danas je škola košarke prepoznatljiv brand u Hrvatskoj ali i šire, činjenice tome su pozivi i sudjelovanja na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima.
Trening mobilnosti
Prije treninga tijelo uvijek treba pripremiti s odgovarajućim vježbama na opterećenja kako ne bi došlo do ozljeda. Ovakav trening mobilnosti se obično primjenjuje u uvodnom dijeli treninga, dok se na kraju treninga primjenjuje stretching. Pažljivo gledajte video i ponavljajte za trenerom. |
|
Vježbe s loptom i bez lopte
Prije nego krenemo na loptu, odradit ćemo vježbe kojima je cilj poboljšanje tehnike kretanja, a koje su usko povezane sa koordinacijom. S obzirom da već u nekoliko navrata spominjemo koordinaciju u sutrašnjem treningu ćemo je posebno obraditi.
Radimo kretnje: u bočnom dokorku, karaoke, skokove ista noga ista ruka, skokove suprotna noga i ruka.
Ponavljanje: 4 serije Nakon par driblinga napravimo prednju promjenu i po prijemo odmah ulazimo u dodavanje. Prilikom dodavanja šaka je iza i malo ispod lopte.
Ponavljanje: 3 serije po 20 dodavanja desnom, isto toliko i sa lijevom rukom. |
Poskoci sa različitim zadatcima. Pravolinijski sa i bez zaustavljanja, u stranu, bočni poskoci sa zadatcima...
Ponavljanje: 2 serije Iz visokog driblinga ulazimo u niski dribling, te stalak (doma to može biti boca) stavljamo u ležeći položaj pa odmah vraćamo unazad.
Ponavljanje: 15 sa desnom, 15 sa lijevom rukom. |
Radimo bočno kretanje u dokorku s loptom u driblingu vanjskom rukom.
Ponavljanje: 2x30 sek. Radimo dribling sa dvije lopte, u dva takta, mijenjajući visinu driblinga, visoki-niski-visoki.
Ponavljanje: 3x30 sek. |
Tenis lopticu bacimo u zrak, brzo prebacimo košarkašku loptu iz jedne ruke u drugu pazeći da sa istom rukom uhvatimo tenis lopticu.
Ponavljanje: 2x20 ponavljanja |
|
Košarkaška pravila-Kapetan, dužnosti i prava
Kapetan (CAP) je igrač kojeg je odredio trener da predstavlja svoju momčad na igralištu. On može na uljudan način komunicirati sa sucima za vrijeme utakmice da bi dobio informaciju, ali samo onda kada lopta postane mrtva, a sat za igru zaustavljen. Kapetan mora odmah na kraju utakmice obavijestiti prvog suca ako se njegova momčad žali na rezultat utakmice i potpisati zapisnik na mjestu označenom „Potpis kapetana u slučaju žalbe“. Za ekipu kapetan predstavlja moralnu vertikalu, on je primjer svojim ponašanjem na utakmici, treningu, ali i van košarkaškog terena, u svakodnevnom životu. |